Projekt za halu: tko ga smije raditi i zašto bez njega nema obvezujuće cijene

Najčešći upit koji dobijemo glasi otprilike ovako: „trebam halu 20 × 40, visina 7 metara, koliko košta?“ Odgovor koji nitko ne voli čuti jest da se iz tih brojki ne može izraditi obvezujuća ponuda — i to nije prodajna taktika nego posljedica onoga što propis traži da uđe u proračun. Ovaj tekst objašnjava što je projektna dokumentacija, tko je smije izraditi, kako provjeriti je li netko doista ovlašten, i zašto se cijena hale bez nje može dati samo okvirno.

Zašto se cijena hale ne može izračunati iz dimenzija

Odgovor stoji u jednoj rečenici propisa. Tehnički propis za građevinske konstrukcije (NN 17/17, 75/20, 7/22) u članku 10. traži da proračun mehaničke otpornosti i stabilnosti sadrži podatke o temeljnom tlu te o potresnom, temperaturnom, snježnom i vjetrovnom području i zahtijevanoj otpornosti na požar. Šest ulaznih podataka — i nijedan se ne može očitati iz duljine, širine i visine.

Rastavljeno na dijelove: snijeg i vjetar očitavaju se s karata koje su sastavni dio nacionalnih dodataka nizu HRN EN 1991, dakle ovise o lokaciji. Potresno djelovanje isto tako, po nizu HRN EN 1998. Tlo se ne zna dok se ne istraži — a Tehnički propis izrijekom kaže da opseg i vrstu istražnih radova određuje projektant, dok je investitor dužan ta istraživanja osigurati. Dok geotehnički elaborat ne postoji, temelji nisu projektirani. Požarni zahtjevi ovise o tome što će u hali biti i koliko ljudi u njoj radi, a ne o kvadraturi.

Ima i obrnuta strana koja se rijetko kaže naglas: tonaža konstrukcije je izlaz projekta, ne ulaz u njega. Za konstrukcije od predgotovljenih elemenata Tehnički propis traži da projekt sadrži projektiranu težinu elemenata i dopuštena odstupanja te tehničko rješenje prijenosa i prijevoza. Tko vam prije projekta kaže točnu tonažu, pogodio je — ili je preuzeo rizik koji će netko platiti.

Zato razlikujemo dvije stvari. Okvirna ponuda se može dati i bez projekta, iz šest podataka koje smo popisali u članku o tome što mora pisati u ponudi — i ona je korisna da se vidi red veličine. Obvezujuća ponuda s tonažom, razredom izvedbe i cijenom po stavkama traži projekt. Tko vam obvezujuću brojku da iz gabarita, ili je jako zaokružio naviše, ili računa da će razliku naplatiti kasnije.

Što je glavni projekt i od čega se sastoji

Po Zakonu o gradnji (NN 155/25) glavni projekt je skup međusobno usklađenih projekata kojima se daje tehničko rješenje građevine i dokazuje ispunjavanje temeljnih zahtjeva. Sastoji se od projekata četiriju strukovnih odrednica — arhitektonskog, građevinskog, elektrotehničkog i strojarskog — ovisno o vrsti građevine. Za halu to u pravilu znači sve četiri.

Uz projekte idu elaborati, koji se izrađuju prije projekta jer su njegov ulaz. Zakon ih nabraja devet, a za halu su najčešći geotehnički elaborat i elaborat zaštite od požara. Ovaj drugi nije stvar izbora: hale za montažu, tvornice, skladišta razvrstavaju se u građevine skupine 2 bez obzira na površinu — prag od 100 m² vrijedi samo za radionice — a elaborat zaštite od požara izrađuje se upravo i samo za tu skupinu, i to ga izrađuje ovlaštena osoba.

Najskuplja zabluda: „za poljoprivrednu halu ne treba glavni projekt”

Novi zakon uveo je kategoriju manje složene zgrade — među njima i zgradu poljoprivredne namjene do 600 m² bruto površine. Za nju se uz zahtjev za dozvolu prilaže idejni projekt umjesto glavnog, i to je stvarno olakšanje. Ali tu se pravilo najčešće krivo pročita.

Idejni projekt zamjenjuje glavni samo u zahtjevu. Zakon na dva mjesta jasno kaže da glavni projekt za manje složenu zgradu i dalje postoji: izrađuje se u skladu s lokacijskim uvjetima iz građevinske dozvole, a izvođač ga mora imati na gradilištu, uz dozvolu s idejnim projektom. A ako tijekom gradnje namjeravate nešto izmijeniti tako da to utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva, ne rješava se to novim crtežom na gradilištu nego izmjenom i dopunom same građevinske dozvole.

Praktično: uštedjeli ste na tome što uz zahtjev ide manji paket, ne na tome da projekta nema. Tko vam kaže da za takvu halu „projekt uopće ne treba”, ili nije pročitao zakon, ili vam prodaje rizik.

Tko smije projektirati i kako to provjeriti u dvije minute

Projektant je fizička osoba ovlaštena za projektiranje — ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer građevinarstva, strojarstva odnosno elektrotehnike, upisan u imenik svoje komore. Ne tvrtka, nego imenovana osoba, koja projekt potpisuje kvalificiranim elektroničkim potpisom. Investitor projektiranje povjerava pisanim ugovorom.

Ono što gotovo nitko ne kaže kupcu: ti imenici su javne knjige i svatko ih može pretražiti. Hrvatska komora inženjera građevinarstva vodi imenik ovlaštenih inženjera i zaseban Razred revidenata, pretraživ po imenu, tvrtki i županiji. Hrvatska komora arhitekata vodi imenik ovlaštenih arhitekata, a vlastite imenike vode i komore inženjera strojarstva i elektrotehnike — dakle sve četiri struke koje ulaze u glavni projekt. Prije potpisa ugovora provjerite ime i broj ovlaštenja — to je dvije minute posla koji vas štiti od projekta koji upravni odjel neće prihvatiti.

Ako u projektiranju sudjeluje više projektanata — a kod hale sudjeluje — za cjelovitost i međusobnu usklađenost odgovoran je glavni projektant, kojeg investitor određuje ugovorom i koji odgovornost preuzima potpisom naslovne stranice. To je osoba kojoj se obraćate kad se dvije struke ne slažu.

Revident: zašto ne smije biti iz istog ureda

Kontrola projekta je neovisna provjera mehaničke otpornosti i stabilnosti koju radi ovlašteni revident. Za hale je obavezna kod raspona 10 m i više ili bruto površine 800 m² i više— što je praktički svaka ozbiljna hala. Dvije odredbe koje se rijetko spominju hvataju i „male” slučajeve: kontrola je potrebna i kad se manja hala gradi neposredno uz postojeću građevinu, i kad je projekt izrađen prema stranim propisima pa se nostrificira.

Ključno pravilo koje kupcu vrijedi znati: revident ne smije kontrolirati projekt u čijoj je izradi sudjelovao, ni projekt izrađen u pravnoj osobi u kojoj je zaposlen ili koja je u njegovu vlasništvu ili suvlasništvu. Dakle projektantski ured ne može sam sebi napraviti reviziju. Ako vam se ponudi paket u kojem su projekt i revizija „iz iste kuće”, to nije ušteda nego problem koji će se pokazati u postupku.

Revident nije samo potpis. Provjerava ispravnost odabira opterećenja, potpunost predvidivih djelovanja, ispravnost koncepcije temeljenja s obzirom na nosivost tla i dostatnost ispitivanja temeljnog tla. Uz to smije u izvješću zatražiti pregled radova u određenoj fazi građenja, a investitor mu to mora omogućiti.

Koliko košta projekt — i zašto vam nitko ne smije reći postotak

Na internetu ćete naći tvrdnje tipa „projekt je 3 do 5 posto investicije”. Te brojke potječu iz ukinutog pravilnika o cijenama usluga iz devedesetih. Danas službenog cjenika projektiranja nema, i to ne slučajno: po mišljenju Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja komore ne smiju propisivati minimalne ni fiksne cijene. Standarde usluga smiju donositi — i donose ih — ali to nije cjenik.

Ono što postoji jest metoda. Pravilnik o standardu usluga ovlaštenih inženjera građevinarstva (NN 146/2022) izrijekom kaže da se odnosi „isključivo na određivanje prosječnog broja norma sati, a ne i na definiranje minimalnih propisanih količina norma sati ni jediničnih cijena rada”. Naknada se računa kao broj norma sati puta cijena norma sata, a cijenu sata svaki izvršitelj određuje prema vlastitim troškovima. Komora inženjera građevinarstva za procjenu broja sati nudi i javni alat.

Za red veličine postoji istraživanje Hrvatske komore arhitekata za 2024. godinu: prosječna naplaćena cijena sata za ovlaštenog arhitekta nositelja ugovora bila je 42,82 €, za arhitekta suradnika 38,00 €, a za tehničara 19,57 €. Odnosi se na arhitektonske urede, ne na statiku, i nije cjenik — nego snimka tržišta. Rok izrade projekta nije propisan; propisan je samo rok javnopravnim tijelima za posebne uvjete i uvjete priključenja, i on iznosi 30 dana. Sve ostalo je stvar ugovora.

Što se događa ako se ipak gradi bez toga

Usput, protuotrov za jednu priču koja kruži: obveza projektiranja u BIM-u ne vrijedi danas. Odredba novog Zakona o gradnji koja je uvodi stupa na snagu tek 2031. odnosno 2035. godine.

Devet pitanja za projektanta prije potpisa

I jedno razgraničenje koje često zbunjuje. Glavni projekt potpisuje ovlašteni projektant. Radionička dokumentacija konstrukcije — nacrti za rezanje, bušenje i zavarivanje — nastaje kod proizvođača, u sklopu izvedbe, prema razredu izvedbe koji je projektant odredio u glavnom projektu. To su dva različita dokumenta i dva različita potpisa. O tome što razred izvedbe znači i koje dokumente smijete tražiti pisali smo u članku o EXC klasama.

Modeco proizvodi i montira čelične konstrukcije i montažne hale iz vlastite proizvodnje u Đakovu, a projektnu dokumentaciju izrađuju ovlašteni projektanti s kojima surađujemo. Pošaljite gabarite, namjenu i lokaciju — dobit ćete okvirnu ponudu i jasan popis onoga što treba da bi postala obvezujuća. Pošaljite upit ili prvo pogledajte devet faza od upita do uporabne dozvole.