Montažne tolerancije: zašto se elementi „unutar tolerancije“ ne poklope
Hala je gotova, a sekcijska vrata ne ulaze u otvor. Izvođač čelika kaže da je sve unutar tolerancije. Građevinar kaže da je temelj po projektu. Proizvođač vrata kaže da mu je otvor kriv. I — najgore od svega — svi troje mogu biti u pravu. Odstupanja se zbrajaju, a nitko ne ugovori tko odgovara za zbroj. Ovo je vodič kroz jedini dio gradnje hale gdje se svi drže pravila i ishod svejedno ne valja.
Dvije vrste tolerancija koje se stalno brkaju
EN 1090-2 razdvaja tolerancije na dvije skupine, i ta razlika nije formalnost:
Bitne tolerancije
Odstupanja koja utječu na nosivost i stabilnost konstrukcije — zakrivljenost stupa, ekscentricitet spoja, položaj oslonca. Njih norma propisuje bezuvjetno i nisu predmet pregovora. Prekoračenje znači da konstrukcija više ne odgovara proračunu.
Funkcionalne tolerancije
Odstupanja koja utječu na sklapanje, izgled i ugradnju ostalih elemenata — ravnost zida, položaj otvora, poravnanje podrožnica. Ne ruše halu, ali odlučuju hoće li vrata, panel i opšivka sjesti.
Funkcionalne tolerancije imaju dva razreda, a razred 2 je stroži. Ako u projektu ne piše koji se traži, vrijedi blaži razred 1. Ugovor koji kaže samo „prema EN 1090-2” time bira blaži razred — potpuno u skladu s normom, i potpuno neočekivano za investitora koji je mislio da je time nešto pooštrio.
Uz to, norma odvojeno propisuje tolerancije izrade i tolerancije montaže. Element može biti besprijekorno izrađen i svejedno završiti izvan položaja jer se odstupanje dogodilo pri postavljanju — i obratno.
Odstupanja se zbrajaju, a nitko to ne ugovori
Put od temelja do ruba ovojnice ima najmanje pet-šest karika: položaj temelja, položaj sidra u njemu, izrada baze stupa, vertikalnost stupa nakon podlijevanja, duljina nosača i položaj podrožnice. Svaka karika ima svoju dopuštenu grešku, i svaka može biti uredno unutar nje.
Problem je što se te greške ne poništavaju automatski. U najgorem slučaju sve idu u istu stranu i zbroje se. U vjerojatnijem slučaju dijelom se ponište, pa se stvarno odstupanje računa kao korijen zbroja kvadrata — što je znatno manje od običnog zbroja, ali i dalje veće nego što itko očekuje.
Koliko se odstupanja zbroji do ovojnice
Najgori slučaj — sve u istu stranu
±39 mm
obični zbroj
Vjerojatniji ishod — statistički
±17,6 mm
korijen zbroja kvadrata
Svaka karika u lancu može biti unutar svoje tolerancije, a da zbroj i dalje bude 39mm. Zato „sve je po projektu” i „vrata ne ulaze” nisu proturječne tvrdnje — obje mogu biti točne istovremeno.
* Sve vrijednosti su korisnički unos, ne vrijednosti iz norme. Stvarne tolerancije uzimaju se iz projekta i iz tablica EN 1090-2 za ugovoreni razred, a za betonske radove iz EN 13670. Statistički zbroj vrijedi kad su odstupanja međusobno neovisna; kad ih uzrokuje isti sustavni razlog (npr. kriva referentna točka), stvarnost ide prema najgorem slučaju.
Gdje se lanac stvarno lomi: beton i čelik ne čitaju istu normu
Temelje izvodi građevinar i on radi po EN 13670 i po projektu betonskih radova. Čeličnu konstrukciju izvodi drugi izvođač, po EN 1090-2. To su dvije norme s vlastitim tablicama odstupanja, napisane za dva različita zanata — i nigdje ne postoji dokument koji kaže da njihov zbroj mora nešto zadovoljiti.
Praktična posljedica: temelj može biti izveden po svojoj normi, sidra postavljena po svojoj toleranciji, stup montiran po svojoj — i da ništa ne odgovara. Zato se sidra i postavljaju u čahure ili džepove kad god je moguće: tada im je dopušteno odstupanje ±10 mm umjesto ±3 mm za kruto ubetonirano, pa se razlika može podesiti prije podlijevanja, a ne rezati plamenom nakon.
Tko što mjeri, i kada
- Prije isporuke čelika: geodetski snimak izvedenih temelja i sidara. Ovo je jedina točka na kojoj se odstupanje još ispravlja jeftino.
- Nakon montaže okvira: snimak stvarnog položaja stupova i visina, prije nego se naruči ovojnica po mjeri.
- Prije narudžbe vrata i prozora: izmjera stvarnih otvora na gotovoj konstrukciji, ne prepisivanje iz projekta.
- Prije opšivki: izmjera stvarnih rubova. Opšivka se savija po mjeri i njome se odstupanje prikriva — ali samo ako je izmjerena, a ne izračunata.
Ta zadnja stavka je razlog zašto se opšivke rade zadnje i po izmjeri s objekta. Limarija je jedini sloj koji se prilagođava stvarnom stanju umjesto nacrtu — i zato u praksi pojede zbroj svih odstupanja koja su se nakupila ispod nje. Više o tome kako se opšivka mjeri i računa ima u vodiču kroz opšivke.
Što ugovoriti prije nego išta stigne na gradilište
- Koji se razred funkcionalnih tolerancija traži — 1 ili 2? Ako ne piše, dobivate blaži.
- Tko plaća geodetski snimak temelja i mora li on stići prije nego čelik krene u proizvodnju?
- Idu li sidra u čahure ili se kruto betoniraju — i tko snosi trošak ako ne pogode?
- Naručuju li se vrata i ovojnica po projektu ili po izmjeri gotove konstrukcije?
- Tko je odgovoran za zbroj odstupanja dvaju izvođača — jer po normama nije nitko?
- Kako se rješava odstupanje kad se pojavi: doradom, podlijevanjem ili izmjenom — i uz čiju suglasnost?
Tolerancije su jedina tema u gradnji hale gdje nitko ne griješi, a rezultat svejedno ne valja. Rješenje nije stroža norma nego jedna rečenica u ugovoru: tko mjeri, kada mjeri i tko plaća razliku. Sve ostalo je svađa na gradilištu u kojoj svaka strana ima papir koji joj daje za pravo. Kako se sidra i temeljna ploča izvode ima u članku o stupu hale, a što razred izvedbe uopće znači u članku o EN 1090-2.
Radimo čelične konstrukcije, montažne hale i opšivke po mjeri iz vlastite proizvodnje u Đakovu — a opšivke savijamo po izmjeri s objekta, ne po nacrtu. Ako imate gabarite i namjenu: o čeličnim konstrukcijama i upit s gabaritima.
Česta pitanja
Zato što se odstupanja zbrajaju. Put od temelja do ruba otvora ima pet do šest karika — položaj temelja, položaj sidra, izrada baze stupa, vertikalnost stupa, duljina nosača i položaj podrožnice. Svaka može biti uredno unutar svoje dopuštene tolerancije, a zbroj svejedno ispadne dvoznamenkast u milimetrima. Zato „sve je po projektu“ i „vrata ne ulaze“ mogu biti istovremeno točne tvrdnje.